O samoći
Koračam sokakom satkanim od magle,
korakom lakim, gazim oblake,
dok pod mojim nogama snovi krvare.
Koračam kaldrmom u neke sitne sate,
i poznajem sve one koji noćas pate,
čujem kako govore, kunu i slute.
Prosipa se mesečina iznad Beograda,
dok klone mi glava,
umorna je duša koja luta sama.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
